Sličnosti i razlike u italijanskom, španskom i francuskom jeziku, uvod

Sličnosti i razlike u italijanskom, španskom i francuskom jeziku, uvod - oak online kursevi online akademija

Učenje stranih jezika izrazito je interesantan proces, ali sa vremena na vrijeme može biti i pomalo izazovan. Recimo, učenje gramatike čija se pravila razlikuju od onih na koja smo navikli, te usvajanje novog vokabulara kojeg u većini slučajeva ne možemo asocirati sa riječima u maternjem jeziku. I bilo bi super da je to sve, ali ono što povremeno dodatno može začiniti taj proces jesu famozni izuzeci u jezicima, kada mislimo da se jezik kojeg učimo sam sebi suprotstavlja.

Istina je da je učenje trećeg jezika dosta lakši proces od učenja prvog stranog jezika (odnosno drugog jezika), dok je taj proces u slučaju maternjeg jezika (prvog jezka) jednostavan i gotovo neprimjetan. Prilikom učenja trećeg jezika već imamo određeno iskustvo i razvijen vlastiti pristup jezicima. Znamo kako najlakše usvajamo određene riječi i gramatičke cjeline, te znamo koji način učenja nam ne odgovara.

Kada bismo prilikom učenja stranih jezika prvo birali jezike koji su iz istih porodica, onda bi zbog sličnosti sistema koje imaju taj proces bio još brži i jednostavniji. Znanje koje posjedujemo iz gramatike jednog stranog bismo mogli porediti sa gramatikom nekog drugog stranog jezika, baš kao i vokabular, ako su iz iste porodice jezika, te na taj način ih asocirati. To je ono čime ćemo se pozabaviti u idućih par tekstova: odnos italijanskog, španskog i francuskog jezika.

Kako učenje stranih jezika učiniti zabavnijim i plodonosnijim?

Veoma lako! Upoznavanjem historije njihovog razvoja, kao i njihovim odnosima sa drugim jezicima.

Znamo da italijanski, španski i francuski jezik dijele sličnu historiju razvoja, jer pripadaju romanskim jezicima, grupi jezika koja potiče iz vulgarnog latinskog jezika. Vulgarni latinski jezik je kolokvijalni oblik klasičnog latinskog jezika. U svijetu postoji oko 800 miliona nativnih govornika romanskih jezika. Ova grupa broji 44 jezika, od kojih su, pored tri navedena, najrasprostranjeniji još portugalski i rumunski.

Sličnosti u italijanskom, španskom i francuskom jeziku su znatne, obzirom da imaju blisku gramatičku strukturu i vokabular. Red riječi u rečenici i rečenična struktura ne odstupaju mnogo jedna od druge. Glagolska vremena su manje-više slično koncipirana i ima ih 14, ali se glagoli, naravno, ne konjugiraju na identičan način.

U pogledu na fonologiju, odnosno način izgovora određenih riječi, postoje mnoga odstupanja. Italijanski i španski jezik uglavnom prate pisanu riječ u izgovoru, dok se riječi u izgovoru francuskog jezika ponekad razlikuju od načina na koji su napisane. Većina riječi se u italijanskom i španskom jeziku završava samoglasnikom i izgovor je poprilično jednostavan. U izgovoru riječi francuskog jezika pažnja se treba obratiti na samoglasnike koji se u kombinaciji posebno izgovaraju, suglasnike koji se na kraju riječi uglavnom ne čitaju, nazale, kao i na specifičan način izgovora slova r.

Fonološke promjene kojima su neki od romanskih jezika (naročito francuski) podlijegali, uticale su na njihovu uzajamnu razumljivost u govoru. U pisanju je mogućnost uzajamnog razumijevanja dosta veća.

„Francuzi ponekad mogu razumjeti Italijane u govoru, ali da li Italijani mogu razumjeti njih?“
„Da li je istina da se Španjolci i Italijani mogu savršeno dobro razumjeti?“

Ovo su samo neka od pitanja kojima ćemo se detaljnije posvetiti u nastavku.

Više o navedenim jezicima možete saznati na našim kursevima italijanskog, španskog i francuskog jezika.

Share via
Copy link
Powered by Social Snap